U 3. mjesecu prošle godine propucan sam u neredima u Londonu prije utakmice Tottenham-Arsenal. Opći kaos, leti kamenje, jedan lik je pribijen uza zid i u očaju vadi pištolj i krene napamet pucati. Našao sam se na krivom mjestu u krivo vrijeme, pogođen sam blizu lijevog ramena. Hitna je već bila tamo, brzo su me prebacili u bolnicu, zaustavili krvarenje i odradili sve što je bilo potrebno, ali metak mi nisu izvadili.
loading...
Doktor je rekao da je vađenje nepotreban rizik, jer ništa se više zbog tog metka ne može dogoditi. Navikao sam, više ga ne osjetim, ruka mi normalno funkcionira i sve što danas imam od toga (osim objašnjavanja zaštitarima zašto ne prolazim detektor metala na aerodromu) je najjača priča koju čovjek može ispričati u društvu ili u pokušaju upucavanja. Malo je plitko, ali mislim da sam zaslužio bar neku korist od svega.
0 komentari