Iz siromašne sam porodice i cijeli život živim skromno, moglo bi se reći bijedno. Udala sam se za komsiju koga nisam ni znala do prije par godina godine. Zivimo u Danskoj, on radi, njegovi rade, ja radim.
On mi je kupovao odecu i neke sitnice a da ja to nisam ni zatrazila. Njegova mama, moja svekrva je saznala broj mog računa u banci i uplacivala mi je novac, rekla mi da idem da kupim sta god pozelim. Ja otisla kupila dvije majčice i neke pantalone i to na snizenju od 50%. Živu me ismijali (u pozitivnom smislu) kada sam došla, ali šta da radim, nisam naučila da rasipam, već da štedim. Naprosto me obožavaju, pogotovo moja svekrva, čini mi se voli me više nego sina.
Tako nekada razmišljam, to što sam iz siromašne porodice i nije tako loše, jer sam postala čovjek, u pravom smislu te riječi, a ne neko razmaženo derište
0 komentari